Zato ih neću pomesti. Ne još.
A to, čini mi se, nije mala stvar.
A one sitne, zrnaste – od domaćeg kolača. Još mirišu na cimet i ljusku limuna. Donose uspomenu na nedjeljno poslijepodne, smijeh s tetom koja uvijek govori da je "malo preslatko", dok opet poseže za još jednim zalogajem. mrvice iz dnevnog boravka
Mrvice ne lažu. Ovdje se živjelo. Ovdje se jelo u društvu, u samoći, u žurbi, u miru. Netko je pažljivo složio tanjure na stolić, netko zaboravio obrisati mrvice s prstiju. Netko je bio preumoran da usisa, netko previše sretan da bi primijetio nered. Zato ih neću pomesti
Na kraju ih pokupi usisivač. Tihi nestanak. Ali dok su tu, znak su da je netko bio sit. I da je imao s kim ili zašto dijeliti kruh. A one sitne, zrnaste – od domaćeg kolača